Izložbe

„PISANJE U ANTICI: oblici knjige i materijali za pisanje u antici“Objavljeno 29/06/2013

Odnos je Rimljana prema knjizi moguće rekonstruirati na temelju djela što su ih iza sebe ostavili veliki pisci rimskog razdoblja. Također, moguće ga je rekonstruirati i na temelju arheoloških nalaza koji obuhvaćaju natpise na kamenim spomenicima, na ostacima mekih materijala, na temelju likovnih prikaza materijala i sredstava za pisanje na zidnim freskama i na glinenim vazama. Uloga pisane riječi u antičkom društvu bila je velika i značajna. Tome u prilog govori i podatak da su najveće knjižnice antičkog doba bile smještene u samim središtima grada, na forumima, i da su nalikovale hramovima.

U tom smislu, kao povod za organiziranje radionice, poslužili su citati iz reprezentativnog primjerka fonda, djela antičkog pisca Plinija Starijega, u kojem se ogleda život antike, ali i život knjige kao nositelja znanja o antici, u svim njezinim pojavnim oblicima. Talijansko se izdanje jednog sveska ove knjige, iz 1573. godine, čuva u Zbirci starih knjiga i rijetkih rukopisa Sveučilišne knjižnice u Puli . Radionica se održavala na Forumu, ispred Turističke zajednice grada Pule, ilustrirajući i na taj način važnost pisane riječi u antici.

Cilj je radionice bio upoznati sudionike s važnom ulogom koju je knjiga kao predmet imala u očuvanju memorije antičke baštine. Na tom je tragu radionica bila namijenjena upoznavanju sudionika s promjenama vezanima uz ovu baštinu. To se ponajprije odnosilo na oblike knjige kao i na materijale na kojima je nastajala. Tako je predstavljen razvoj knjige krenuvši od papirusnih svitaka i uvezanih povoštenih pločica sve do pergamenskog kodeksa kojim je knjiga poprimila svoj konačni oblik. Taj se oblik zadržao sve do Gutenbergova izuma, utječući tako na sudbinu i očuvanje cjelokupnog kasnijeg duhovnog života u Europi.

Radionica je bila osmišljena za dvije skupine sudionika, za djecu predškolskog uzrasta do desete godine starosti i za skupinu od desete godine nadalje. Radionica je za obje skupine bila podijeljena na dva dijela i predviđala je po petero sudionika.

Prva se skupina sudionika (predškolski uzrast i djeca do desete godine starosti) poticala na pisanje po povoštenim pločicama i svitcima, isticanjem fizičkih i strukturalnih svojstava predmeta, nositelja memorije antičke baštine. Mlađi su uzrasti istraživali materijal, konstrukciju i oblik predmeta. Temi su pristupali s gledišta informacijske pismenost, kao procesa stjecanja vještine „grebanja“ po povoštenim pločicama koja je bila neophodna za antičku komunikaciju. Sudionici su ove skupine primali informacije vizualnim, taktilnim i kinestetičkim doživljajem.
U prvome su se dijelu tako, kroz razgovor s knjižničarima, upoznali s dva najvažnija oblika koja je knjiga imala (svitak i kodeks), s materijalima od kojih je knjiga bila izrađena (papirus, vosak i pergamena), podsjetili su se znakovnog inventara koji je služio pisanju u antici (latiničnog pisma) te su naučili kojim su se sve sredstvima za pisanje služili Rimljani. Upoznali su se s mjestima gdje je knjiga bila smještena: u glinenim posudama ili drvenim kutijama, lat. capsae ili u drvenim škrinjama, grč. bibliotheca. Uočili su kako u današnjem društvu izgledaju knjižnične zgrade i prostori te kako su izgledale u Rimu ili koliko je u Rimu bilo knjižnica u odnosu na danas.
U drugom su dijelu radionice, koji je bio posvećen pisanju po povoštenim pločicama, učenici istražili antički inventar iz neposredne okoline i pripremljenih materijala (npr. iz slikovnih prikaza antičkih spomenika koji predstavljaju knjižnicu). Na taj su ih način nastojali likovno interpretirati pomoću stilusa na povoštenim pločicama ili svitcima od papirusa. Tako su nastojali razviti pozitivan stav prema informaciji i knjižnici, kao mjestu gdje se čuva knjiga te knjizi kao mediju.

Drugu se skupinu sudionika (od desete godina starosti pa nadalje) poticalo na uočavanje odnosa između upotrebe knjige te njezine važnosti i značenja.

Oni su se usmjeravali na širi, sociotehnološki kontekst pismenosti u antici, a koji se odnosi na fizički i idejni kontekst knjige te na upoznavanje socijalnog, ideološkog i materijalno-tehnološkog okruženja u kojem su se informacije, znanje, mediji i tehnička pomagala proizvodili i rabili u antici. Na radionici su se knjižničari tako dotakli pitanja – kako su ljudi rješavali probleme uz pomoć alata i izvora koji su oblikovani u određenom socijalnom, tehnološkom i povijesnom kontekstu, npr. kako se knjiga umnažala u antici te koji su procesi utjecali na takav način umnažanja ili zašto je i kako na zakonskoj razini bilo potrebno regulirati opskrbljivanje Rimskog Carstva papirusom.

U prvom su se dijelu radionice posvećene starijem uzrastu, kroz razgovor s knjižničarima i pomoću pripremljenih materijala, sudionici upoznali s jezičnom mapom antičkog prostora, tipovima pisma, podlogama za pisanje koje su Rimljani rabili, najpoznatijim nalazištima pisaćih materijala te tehnikama izrade papirusa, povoštenih pločica i sredstava za pisanje. Sudionici su se upoznali s etičkom dimenzijom proizvodnje knjige i sa značenjima koja su Rimljani pripisivali različitim materijalima u antici. Knjižničari su se dotakli i društveno-političkih faktora koji su utjecali na dostupnost pisaćih materijala i podloga u antici te pitanja – koji su status knjiga i osobe koje su se bavile njome u antici imali. U drugom su dijelu radionice sudionici izvlačili svitke s latinskim izrekama antičkih pisaca i filozofa te su ih zapisivali na povoštene pločice.

Radionica je ostvarena u suradnji s partnerima: Turističkom zajednicom grada Pule, Arheološkim muzejom Istre, agencijom Illustris d.o.o. i Turističkom zajednicom općine Ližnjan, 10. i 11. lipnja 2016. godine. Radionica je održana u sklopu 15. Dana antike u Puli i rezultat je suradnje Sveučilišne knjižnice s projektom Pula Superviorum uz čiju je financijsku potporu i ostvarena. Dojmovi su sudionika radionice bili pozitivni te je predložen nastavak suradnje i sljedeće godine.

Autorski tim radionice:
Ruža Šutalo, dipl. knjižničarka
Damjana Frančić, viša knjižničarka
Željko Puzjak, viši restaurator

Korištena literatura:
Pelc, Milan. Pismo-knjiga-slika : uvod u povijest informacijske kulture. Zagreb : Golden marketing, 2002.
Stipčević, Aleksandar. Povijest knjige. Zagreb : Matica Hrvatska, 2006.
Stipišić, Jakov. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Zagreb : Školska knjiga, 1985.
Špiranec, Sonja. Informacijska pismenost : teorijski okviri i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2008.


FOTOGRAFIJE 

« Povratak na izložbe