U povodu manifestacije Noć knjige 2022. objavili smo novine Omnibus (1906. - 1912.) – prvi hrvatski dnevnik u Istri

Na poticaj M. Laginje hrvatska stranka u Puli je 1904. godine pokrenula mali dnevnik Omnibus s namjerom da uz potporu c. i kr. Ratne mornarice – budući da su Hrvati i Slovenci sami bili preslabi – prekine političku hegemoniju talijanskih građanskih liberala u pulskoj općini te na taj način ojača svoje pozicije u Istarskom saboru i na državnim izborima. Zbog toga je list – osim na hrvatskom i talijanskom – tijekom prve dvije godine te u nekoliko brojeva u 1910. g. izlazio i na njemačkom jeziku, jer u vrijeme pokretanja Omnibusa u Puli nije bilo novina na tom jeziku.

Laginja je pri izdavanju lista računao i na novčanu potporu Mornarice, odnosno vlade. Nije poznato da li ju je dobio, ali Laginjina zamisao o političkoj suradnji – svojevrsnoj koaliciji – s Mornaricom i austrijskim Nijemcima ostvarena je na pulskim općinskim izborima 1907. g. (talijanska stranka ostvarila je tijesnu pobjedu).

Tekstovi  na hrvatskom bili su namijenjeni malobrojnom hrvatskom sitnom građanstvu, radništvu (koje je pretežito radilo za c. i kr. Mornaricu) i seljacima iz južne Istre, među kojima je bio veliki broj seoskih poluproletera koji su radili u Arsenalu i obrađivali zemlju. Tekstovi na talijanskom jeziku objavljivani su s ciljem da list u većinski talijanskome gradu među talijanskim čitateljima zagovara interese hrvatskog naroda), kao i ostalih Slavena. Uredništvo je isticalo da su to „jedine novine koje na talijanskom jeziku štite prava Slavena u Austrijskom primorju“ (Omnibus, 31.XII.1906.).

List je izlazio od 15.X.1904. do 22.VI.1912., uz česte prekide. Vlasnik lista bila je Tiskara “J. Krmpotić i dr.”, u vlasništvu konzorcija sastavljenog od 15 članova – pristalica hrvatsko-slovenske stranke. Nakon Krmpotićeva povlačenja 1903. g., konzorcij je 1906.  promijenio naziv u Tiskara „Laginja i dr.” Budući da je list bio glasnogovornik hrvatske stranke u Puli, pretpostavlja se da ga je ona novčano podupirala.

Omnibus je aktivno sudjelovao u predizbornim aktivnostima hrvatske stranke u Puli i Istri, izvještavao je o aktualnim političkim zbivanjima u austrijskom dijelu Monarhije, o radu hrvatskih društava, a pored toga je – kao gradska novina – po uzoru na dnevnike većih srednjoeuropskih gradova te pulski talijanski i njemački dnevnik objavljivao prikaze knjiga, osvrte na kazališne predstave i koncerte, izvještavao je o društvenim zabavama, najavljivao programe kinematografskih predstava; oglasnik i reklame zauzimali su polovicu posljednje stranice.

List je imao više nominalnih urednika, no vjerojatno je stvarnim urednikom bio M. Laginja, koji je bio i autor tekstova (članci nisu bili potpisani). Prema uredniku Naše sloge M. Mandiću, tekstovi na hrvatskom bili su njegovi članci preuzeti iz Naše sloge, a tekstove na talijanskom i njemačkom pisali su Ivan Zuccon ili Matko Laginja.

Omnibus je često mijenjao učestalost izlaženja – od 15.X.1904. do 30.VI.1906. izlazi kao dnevnik (osim nedjeljom), potom kao tjednik (do 30.IV.1907.).), nakon toga triput tjedno, zatim ponovno kao dnevnik od 5.VI.1907. do 24.VI.1909., a nakon toga kao tjednik. Od 1910. do 1912. izlazio je samo prije izbora (1910. je izašlo 38 brojeva, 1911. g. 14 brojeva, a 1912. samo 3 broja), budući da mu je glavna svrha bila preizborno političko agitiranje za hrvatsku stranku.

Izlazio je na 4 stranice, a kao dnevnik na 2 str. (kao i njegov glavni politički suparnik – dnevnik Il Giornaletto di Pola). Budući da je kao dnevnik bio po broju stranica najmanja hrvatska novina u Istri, Naša sloga nazivala ga je „malim dnevnikom“. Zahvaljujući niskoj cijeni imao je relativno veliku nakladu – oko 2.000 primjeraka.

U Puli su vrijeme izlaženja Omnibusa izlazili dnevnici na talijanskom i njemačkom jeziku, koji su bili glasnogovornici politički sukobljenih strana – vladajuće talijanske građansko-liberalne stranke (Il Giornaletto di Pola), odnosno vodstva c. i kr. Mornarice (dnevnik Polaer Tagblatt /1905-1918/, kojega je uz državnu potporu izdavao hrvatski tiskar i nakladnik J.  Krmpotić).

• http://ino.unipu.hr/data/omnibus/

B. Dobrić