Dubravka Vitali Čepo. “Mikroplastika na tanjuru – stvarna opasnost ili mit?”

Mikroplastika predstavlja sveprisutni oblik zagađenja koji je prepoznat kao globalna prijetnja okolišu i ljudskom zdravlju. Nastaje kao nusprodukt proizvodnje plastičnih materijala (primarna mikroplastika) ili procesom tzv. starenja plastike (sekundarna mikroplastika). Akumulira se u tlu i vodi te na taj način ulazi u prehrambeni lanac. U namirnice se oslobađa i iz plastične ambalaže ili tijekom procesa pripreme hrane. Iako su istraživanja malobrojna i nepotpuna, procjenjuje se da alimentarnoj izloženosti mikroplastici najviše doprinosi konzumacija šoljki i ribe (osobito sitne, koja se konzumira cijela), flaširane vode i morske soli.
Prisutnost mikroplastike (osobito najmanjih čestica <1µm) u različitim tkivima ljudskog organizma dokazana je većim brojem znanstvenih istraživanja. Utjecaj na zdravlje nisu dobro istraženi međutim povezuju se sa sposobnošću mikroplastike da u organima i tkivima otpušta štetne kemikalije koje se koriste tijekom proizvodnje ili različite kontaminante iz okoliša koji se adsorbiraju na površinu mikročestica. Dosadašnja istraživanja ukazuju na prooksidativne i proupalne i kancerogene učinke mikroplastike.
Najveći problem u istraživanju zdravstvenih učinaka i procjene rizika od izloženosti mikroplastici je velika heterogenost plastičnih materijala, veličina, oblika i površinskih spojeva na česticama mikroplastike koje svakodnenvo unosimo u organizma, a koji bitno utječu na biološke učinke. Zbog navedenog razloga u ovom trenutku je vrlo teško govoriti o dugoročnim zdravstvenim učincima i sigurnosnim granicama unosa. Ipak, dosadašnja istraživanja jasno ukazuju da sve veća prisutnost mikroplastike u okolišu predstavlja ozbiljan problem s velikim implikacijama za zdravlje ljudi i okoliš. Smanjenje zdravstvenih rizika vezanih uz izloženost mikroplastici zahtjeva sveobuhvatan pristup koji će uključivati rješavanje problema plastičnog otpada, smanjenje primjene plastike u rukovanju hranom, uspostavu sustavnog praćenja izloženosti te poticanje primjene sigurnijih materijala i prehrambenih preporuka za namirnice s višim rizikom kontaminacije.

Prof.dr.sc. Dubravka Vitali Čepo redovita je profesorica Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta i predstojnica Zavoda za prehranu i dijetoterapiju. Voditeljica je većeg broja znanstvenih projekata usmjerenih na razvoj zelenih postupaka ekstrakcije bioaktivnih sastavnica iz sekundarnih sirovina te održivih procesa formulacije funkcionalne hrane i nutraceutika. Do danas je publicirala preko 50 znanstvenih radova u međunarodnim znanstvenim časopisima visokog faktora odjeka te aktivno sudjelovala na preko 100 međunarodnih znanstveniih konferencija. Njezina stručna aktivnost usmjerena je na razvoj i provođenje edukacijskih programa iz područja dijetoterapije, mikronutricije i nutrivigilacije, kako u okviru redovitih studijskih programa, tako i u okviru programa trajnog usavršavanja zdravstvenih radnika. Članica je inicijative Znanstvenici za klimu Hrvatska te je kao autorica ili koordinatorica sudjelovala u većem broju projekata usmjerenih na jačanje kapaciteta nastavnika te razvijanje i primjenu edukativnih programa vezanih uz klimatske promjene. Zalaže se za uvođenje društveno-korisnog učenja u studijske programe u području biomedicine i zdravstva.