ZAVIČAJNA TRILOGIJA MATE BALOTE

Balotina kultna zavičajna djela ponovno su u žiži javnosti zahvaljujući obnovi Znanstvenog skupa Susreti na dragom kamenu u rujnu 2023., uz 125. godišnjicu rođenja Mije Mirkovića, na fakultetu koji nosi njegovo ime. Zbog interesa za Balotinu poeziju i prozu, osobito među studentima, uslijedio je tisak zavičajne trilogije, kojoj bi se trebala uskoro pridružiti Stara pazinska gimnazija. I eto – zavičajne tetralogije.

 
Zavičajna trilogija Mate Balote, 2026.

Recentnim Balotinim naslovima prethodila su zanimljiva događanja.

Dragi kamen poslije prvotiska 1938. ponovno je 1947. priredio Hijacint Petris, proširivši ga sa 43 na 48 pjesama, ali je Balota u autorskom primjerku ukazao na deset tipfelera, obilježivši ih olovkom. Taj je propust otklonio Tone Peruško 1959. godine, dodavši pritom zbirci pjesmu U zori na oceanu (u sklopu Proze i poezije Mate Balote, povodom autorova 60. rođendana i 40. godišnjice književnog rada). Tako je Dragi kamen, za autorova života i uz njegovu suglasnost,zaokružen na 49 pjesama.

Ali za to nisu marili kasniji priređivači, ponovivši četiri puta verziju zbirke iz 1947., umjesto Peruškove (Pododbor Matice hrvatske u Puli 1971. i 1972.; Na crvenoj istarskoj zemlji u ediciji Istra kroz stoljeća, Pula-Rijeka, 1979. i Živi glas hrvatske Istre u biblioteci Croatica 1 – 100, Vinkovci, 2000.).

 Dragi kamen, 1988.

Prema autorski verificiranoj verziji iz 1959., kao član Autorske grupe Dragi kamen 1988. uredio sam i za tisak priređio inovirani i oslikani Dragi kamen, uz podršku Zvane Črnje kao recenzenta. Taj je Dragi kamen istodobno tiskan i u uvodnom dijelu zbornika radova XVI. znanstvenog skupa Susreti na dragom kamenu, posvećenog u cijelosti književnom djelu Mate Balote. Pjesme su poredane kronološki, kako su objavljivane u istarskom emigrantskom tisku 1930.–1938., oplemenjene faksimilima i koloriranim interpretacijama kipara i slikara Josipa Diminića uz suradnju likovne urednice gorke Ostojić-Cvajner. Zbirka je na Božić iste godine, zajedno s istoimenom grafičkom mapom,  predstavljena u Malom Lošinju na trajektu Marina, koji je godinama bio „most preko Kvarnera“. Usput, od 1989. M. Lošinj jedini ima Ulicu Mije Mirkovića, drugdje samo Mate Balota!

To je izdanje s obimnijim prilozima ponovljeno 2009., a onda je nakon dvogodišnjeg „snimanja“ na terenu (jezikoslovci s Filozofskog fakulteta u Puli), 2016. svjetlo dana ugledalo prvo akcentuirano izdanje zbirke u suradnji Amforapressa i Sveučilišta Jurja Dobrile. Suvremenim čitateljima ponuđena je izvorna rakljanska melodioznost Balotine poezije. U tom nastojanju najkorisnija su bila kazivanja najstarijih Rakljana, osobito iseljenika (među kojima i Balotinih sestara i nećaka).

Dragi Kamen, prvo akcentuirano izdanje, 2016.

S Tijesnom zemljom bilo je još uzbudljivije. Od prvotiska 1946. na Rijeci, kao „prvom romanu u novooslobođenoj Istri i Rijeci“, gotovo četiri desetljeća – ni traga. Jedino su se sudionici Susreta na dragom kamenu 1971. prisjetili Balotina prvijenca iz zamišljene prozne trilogije (Ljubica Filipić Ivezić, Pokušaj valorizaije Tijesne zemlje). Istodobno je prof. Zorka Vujatović Zakić na predavanjima iz ekonomike agrara, uz djela Balzaca, Steinbecka i Šolohova, sa studentima beogradskog Ekonomskog fakulteta obrađivala i Tijesnu zemlju!

I onda 1983., prema korigiranom autorskom primjerku, priređujem Tijesnu zemlju, koju Istarska  naklada tiska u - Mariboru! Uz tehničkog urednika Zvonimira Mihovilovića, knjigu je likovno osmislio slikar Renato Percan naslovnicom, autorovim portretima i vinjetama na kraju svakog od dvadeset poglavlja. Usto je načinio i grafički album Hommage Baloti s 10 portreta, predočen na promocijama knjige u Puli i Zagrebu.

Tijesna zemlja, 1983.

Uskrsnuće Tijesne zemlje Zvane Črnja prokomentirao je:

„Trebali smo je tiskati u ediciji Istra kroz stoljeća!“

 Shvatljivo, u knjizi je, naime, faksimil njegove potvrde da je 16. kolovoza 1945. „primio rukopis Balotina romana Tijesna zemlja, kojeg će štampati Istarska nakladna zadruga…“.

Renato Percan, portret Mate Balote, 1983.

Onda 1996., kao posljednje izdanje pred gašenje Tiskare „Otokar Keršovani“ u Puli, točnije 20. prosinca, u 946 primjeraka tiskamo reprint autorskog prvotiska s Balotinim rukopisnim korekturama i dodacima. Tu je knjigu tadašnji županijski pročelnik za kulturu Gracijano Kiršić naredne godine poklonio polaznicima Zagrebačke slavističke škole sa svih kontinenata!

Tijesna zemlja uvrštena je u lektiru 2001. i naredne godine Amforapress je tiska za Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH. Knjiga stiže u škole širom Hrvatske, a onodobni župan Ivan Jakovčić na godišnjicu Balotine smrti, 17. veljače 2003., na Placi u Raklju podijelio je istarskim školama po 20 primjeraka Tijesne zemlje (kako bi cijeli razred odjednom čitao tu najistarskiju knjigu).

Lektirno izdanje iz 2002., naslovnica Claudia Kapuralina

Puna je Pula, tiskana u Zagrebu 1954., naredne je godine dobila saveznu književnu nagradu. Završno autorski uobličena je 1960., uz više od 200 autorovih korektura i dopuna. Uvrstili su je 1981. u Istru kroz stoljeća, bez slikovnih priloga i registra imena i prema prvom izdanju (iako u napomeni kažu da je rađeno po onom iz 1960.).

Amforapress 2005. priređuje kritičko izdanje monografije, s pogovorom akademika Petra Strčića. Na naslovnici je veduta Pule iz sredine XVIII. stoljeća, autor Antonio Joli (1700.-1777.) (Gradu Puli predloženo je bilo da otkupi Jolijevu sliku, dva desetljeća kasnije Sotheby's je prodaje za 100.000 dolara.)

Puna je Pula s Jolijevom vedutom

Na poleđini knjige je dojmljiv autorov portret, rad G. Mocennija, načinjen prema fotografiji koju je 9. prosinca 1945. snimio Tone Peruško na porečkoj rivi i šest dana potom objavio u „Glasu I)stre“…

Mocennijev portret Mirkovića-Balote, 1969.

Kultna monografija nije predstavljena u Gradskoj palači, vijećnicima je samo podijeljena s materijalima za točku razno, nego uživo 29. listopada na TV Nova. Zahvaljujući interesu TV publike, od narednog mjeseca krenula je dokumentarna TV serija Puna je Pula sa 120 emisija do siječnja 2012., uz višekratna ponavljanja.

Knjiga o gradu, u kojem je naš Miho (kako su ga sestre zvale) stasao i sazrijevao, potpisao se prvi put pseudonimom i imenom Mijo, prožeta ljubavlju i dokumentirana izuzetnom erudicijom, u zavičajnoj trilogiji s Dragim kamenom i Tijesnom zemljom zrcali opet u knjižarskim izlozima.

Copyright ©AMFORAPRESS Pula, 2026.

amforapress@gmail.com